20 albuma za 20 godina (1997.-2017.)

Ponukana činjenicom da izlazim iz godina za koje kažu da si još mlad i da ti godine brže prolaze,
bacila sam "pogled unazad", proispitivajući samu sebe, di sam bila, šta sam radila, šta me i koliko
oblikovalo, te dolazim do zaključka da je glazba tu imala uvelike utjecaj.
Mogu priznati da sam ostala lagano šokirana činjenicom da neki od album koje još uvijek vrtim u
svojim playerima, su 2017. , kad je nastala i Udruga Bokon, navršili 20 godina postojanja i da je
1997. bila prokleto dobra godina za glazbu!
Te godine, 1997., izdano je more albuma koje je oblikovalo stanje svijesti glazbe za sljedeća dva
desetljeća. A i stanje svijesti mladih , te mogu slobodno reći da i dalje djeluju albumi na stanje
svijesti budućih generacija. Iznjedrili su se tada The Chemical Brothers, Bjork, Radiohead, Missy
Elliot, Wu-Tang i Erykah Badu. Brzim bacanjem pogleda u knjige povijesti, '97.-a je bila jedna od
rijetkih vintage-a za elektroničku, hip-hop i pop glazbu, godina koja nam je dala Atechre-ov
"Chiastic Slide", Photek-ov "Modus Operandi", Carl Craig-ov "More Songs About Food and
Revolutionary" koji samo grebu po površini albuma iznjedrenih '97.
Svi oni mi još uvijek zvuče dobro, pa idemo krenuti abecednim redom, slušajući ih dok mi ne
dojade:

1. Amon Tobin "Bricolage" (Ninja Tune)

 Iznjedrili su se tada The Chemical Brothers, Bjork, Radiohead, Missy
Elliot, Wu-Tang i Erykah Badu. Brzim bacanjem pogleda u knjige povijesti, '97.-a je bila jedna od
rijetkih vintage-a za elektroničku, hip-hop i pop glazbu, godina koja nam je dala Atechre-ov
"Chiastic Slide", Photek-ov "Modus Operandi", Carl Craig-ov "More Songs About Food and
Revolutionary" koji samo grebu po površini albuma iznjedrenih '97.
Svi oni mi još uvijek zvuče dobro, pa idemo krenuti abecednim redom, slušajući ih dok mi ne
dojade:

1. Amon Tobin "Bricolage" (Ninja Tune)

Brazilsko produkcijsko čudo Amon Tobin već je 1996. potresao zemlju sa albumom "Adventures in
Foam" pod nadimkom Cujo, ali "Bricolage" je samo učvrstio njegovu ostavštinu. Fuzijom
prašnjavog jazza, drum and bass-a, trip-hop-a i IDM-a, "Bricolage" je još uvijek poseban,
zahvaljujući Tobinovoj odmjerenosti; kad god nadolazi osjećaj da bi mješavine različitih zvukova
mogle prijeći granicu, Amon je u stanju povući je. Postoji debeli razlog zašto američki gigant
Lincoln koristi njegovu stvar "Easy Muffin" u svojoj reklami...
https://www.youtube.com/watch?
v=hL9EQ3Dm4iw&list=PLspB_rwohEcCrqTuZESqWw3E_wQUC9NPm

2. Aphex Twin "Come To Daddy" (Warp)

Ovo nije baš album, ali je nedvojbeno jednako važan kao i drugi napori Richard D. Jamesa, na
njegovo zaprepaštenje. On je slavno odbacio tu tezu, komentirajući da je to šala, no mnogima je
slušajući ovaj album to obilježilo prijelazno razdoblje za eksperimentalnu elektronsku glazbu. Zvuči
više kao heavy metal ili industrijska glazba, prožeta cijevima kroz hrpu distorzije zaogrnjene
promuklim death metal vokalom što je ustvari Aphexov pokušaj provokacije svojih slušaća kojih je
bilo sve više i više...
https://www.youtube.com/watch?v=2kwPkBbRTw4&list=PL7m5WbkLg_
9HvloRRFVfB32nPlm65IqU

3. Autechre "Chiastic Slide" (Warp)

"Chiastic Slide" je najvjerovatnije jedan od najvažnijih IDM albuma. U najmanju ruku, to je
najbolji Autechreov album, koji najbolje kristalizira njihov specifičan spoj eksperimentiranja
plesnog podija i zvuka stotine računala u nedostatku sklada. Nastao je tijekom naleta njihove
aktivnosti, jednom nogom u "Envane i Chichlisuite" EP-u , drugom nogom u albumu "Tri Repetae",
koji nije bio na udaru kritike, pošto su ga opisali kao predučak i album kojem nedostaje melodije.
Međutim, obožavatelji su ga uzeli k srcu i nakon nekoliko godina činilo se kao da svaki drugi IDM
producent pokušava oponašati Autechre-vu nazubljenu fuziju hip-hop ritmova, podebljane linije
sintisajzera i hrskave buke...
https://www.youtube.com/watch?
v=ffqRwIyNUy0&list=PLRmhclfJCxKdIpXcZHSCDcj6fNZEMYTBr

4. Biosphere "Substrata" (All Saints Records)

Biosphere-ov treći album po redu stavlja tom umjetniku etiketu koja će ga pratiti narednih dvadeset
godina - "Arktički ambijent". Oblikovajući 11 otkucaja zvukovlja bez beat-a, iz oštrih vjetrova, vode
koja kaplje, kreštanja galebove i strašnih, low-end bas zujanja, "Substrata" uokviruje zamrzavanje i
uzvišenu ljepotu arktičkog kruga (Norveške), što je Biosphere-ova domovina. Zvukove dobiva
pomoću terenskih snimaka i fine gitare koji zaviruju kroz gustu, hladnu maglu. Ovaj album je
pomakao paradigmu iz svoja prethodna dva albuma, od tehno pulsa prema svijetu dubokog niza
blaženstva, svijetu koji savršeno reflektira pustoš i okolinu prostranstva...
https://www.youtube.com/watch?v=xL3MBMim36E

5. Björk "Homogenic" (One Little Indian)

Obilje '90ih pop albuma su pokušali apsorbirati inovacije post-rave glazbe i IDM-a, ali nitko tako
uspješno ni tako vječno kao remek dijelo umjetnice Björk. Ona je provela prethodnih nekoliko
godina prije izdavanja albuma, vrijeme družeći se sa Goldiem i pokojnim Mark Bellom (čije
produkcijske vještine dodaju trnce i "koji k.... ja to čujem"-elemente za pjesme poput "Hunter" i
"Yoga"), tako da nije čudno što je "Homogenic" sletio na sam rub krvarenja po granicama pop-a.
Ovaj album još uvijek zvući svježe...
https://www.youtube.com/watch?
v=o4RV4spF0cQ&list=PL_PD_RD4vvcjjh0w_ohn1Fz4YVLmBLl9i

6. Carl Craig "More Songs About Food and Revolutionary Art" (Planet E)

Od svog nastanka, techno je imao nezgodan odnos s formatom albuma. Nije da nema tehna u punoj
duljini, ali ti full-lenght albumi će rijetko uhvatiti svestranost ovog žanra, njegov izgled i dubinu bez
da izgube iz vida plesni podij. Carl Craig je jedan od rijetkih umjetnika koji je uspio slomiti
formulu, a "More Songs About Food and Revolutionary Art" još uvijek stoji kao jedan od potpornih
stupova žanra. On je to uspio vrlo jednostavno; spajanjem točaka prvog vala Detroit techna, ranim
eksperimentiranjem IDM-a Velike Britanije i pionirskim dub varijacijama produkcijskog tima (i
label-a) Basic Channel. Ovo je savršen snimak bezgranične kreativnosti techna u 1997. i stoji kao
umjeren podsjetnik na lijenost koja karakterizira sam žanr onog doba, kada je bio usvajan od strane
Europe. Dame i gospodo, ovo je tehno!
https://www.youtube.com/watch?v=2o46fN-
84U4&list=PLO3mL5FaWbWi4EKlvwtkqy_Y4I0ZwSSmk

7. The Chemical Brothers "Dig Your Own Hole" (Virgin)

Big Beat žanr lagano postaje stariji, bez sumnje, do 1997. bio je praktički psovka, ali tada se sve
mjenja jer "Dig Your Own Hole", ambiciozan drugi album "The Chemical Brothers-a" rafinira
elementima koji su njihov debut album učinili uspješnim. Tako dobivamo savršeno formiran
elektronski pop album koji se spaja sa novom generacijom obožavatelja. Sa svojim robotskim
ritmom i ponavljajućim basom, ovaj album je neumorno manijakalan u svojoj jednostavnosti.
https://www.youtube.com/watch?
v=fSp81g9kzu8&list=PLjIuADMrDKIb7ozkCNjdK4N8KCcoI44K9

8. Daft Punk "Homework" (Virgin)

Na svojem nikad istinski boljem debut albumu, Guy-Manuel de Homem-Christo i Thomas
Bangalter zgnječili su dva desetljeća klubskog utjecaja (što su i nabrojili u pjesmi "Teachers" ) u
album koji je anarhično lukavo pop oružje za koristiti na plesnom podiju. Ovih dana meni dragi
„roboti” su poznati po svojem glatkom studijskom perfekcionizmu, ali sa "Homeworks" albumom
smo dobili u svakom slučaju kotač pokretač...
https://www.youtube.com/watch?v=yuoghR-5-
Xs&list=PLSdoVPM5Wnne3Q2AxosemsThywhraJ0su

9. Drexciya "The Quest" (Submerge)

Nakon zasijavanja indicija o Drexciya mitu u nizu zagonetnih EP-ova, album "Quest" razbistruje
Detroitski elektro duo, te se manifestiraju kao jasna vodena vizija. Oni izbjegavaju pažnju medija i
medijski popratni fokus na osobnost, te se usredotočuju na Afrofuturistički mit (vidi wikipediu,
op.a.).
U kratkim zabilješkama otkrivaju da ovaj album opisuje Drexciya-u, podvodnu zemlju naseljenu
nerođenom djecom trudnih Afričkih žena koje su bile bacane sa brodova punih robova; djeca su se
prilagodila podvodnom disanju u utrobama svojih majki. Mit je izgrađen djelomično na knjizi Paula
Gilroya " The Black Atlantic: Modernity and Double Consciousness" (1993.)
https://www.youtube.com/watch?v=V7G6MnqmBOc

10. Erykah Badu "Baduizm" (Kedar / Universal)

"Baduizm" je mjerilo za neo-soul. Nakon D'Angelo-vog "Brown Sugar" i Maxwellove "Urban
Hang Suite", Erykah Badu unapređuje futuristički atavistički žanr i to ukorijenjen u politici. Album
je dakako ukorijenjen u ljubavi, ali postoji veća slika kojom se Badu u ovom albumu bavi. Postoje
obilježja kroz cijeli album i to je posebno prisutno u pjesmi "Next Lifetime". Pjesma je epska u
svojoj suštini- ne oda onome koji je otišao, nego onome koji nikad ne bi mogao biti.
Videospot je taj koji je ovu pjesmu učinio da govori o težnji za nečim radikalnim. Ako je Björk
svjetionik ženske kreativne moći kroz objektiv nečega van ovoga svijeta, onda je Badu njezina
preslika kroz indigo papir, koja nam pokazuje drugu stranu svijeta u kojem živimo. Ona je bila na
snazi glazbene scene već dva desetljeća, ali njenu pravu snagu susrećemo u ovome albumu. Album
je izašao 11.02.1997. :)
https://www.youtube.com/watch?v=OTfa4RQhU4Y&list=PLm2ot52QIqZcLFbtujkFbC8fm367-
GNYH

-Đurđa