POVIJESNI PODATCI O ČORIĆEVOM TORNJU Vodice su imale strateško značenje za Šibenik, posebno za vrijeme ljetnih mjeseci kad je grad oskudijevao vodom, a mogao se lađama opskrbljivati na izvoru u središtu Vodica uz samu obalu. Mletačka vlast je bila zabrinuta za sudbinu Šibenika ukoliko bi Osmanlije osvojile izvor vode u Vodicama. Učestali su izvještaji mletačkih providura i šibenskih kneževa o tome kako treba zaštititi Vodice i izvor vode. Tako generalni providur Giacomo Foscarini u svojoj relaciji mletačkom Senatu 1572. godine izričito kaže da treba natkriti i bolje čuvati kulu koja već postoji za zaštitu jednog izvora vode u Vodicama. Vidimo da je providur izražavao bojazan da bi osmanska vojska mogla čak otrovati izvor u Vodicama. Prvi povijesni spomen gradnje kule u središtu Vodica možda je ugovor o gradnji kuće koji je s klesarom Ivanom iz Hvara sklopio plemić Jeronim de Saracenis 1533. godine
Na desnoj strani kapele nalazio se plemićki grb na kojem je prikazana kula s kruništem i inicijalima člana obitelji De Saracenis. Kako je podnica katedrale promijenjena 1888. godine, plemićke grobne ploče su uništene. Dakle, nemamo pouzdanih informacija kako je izgledao grb obitelji, tako da je teško kazati radi li se na Čorićevom tornju upravo o grbu obitelji De Saracenis. Mletačke vlasti su planirale bolje utvrditi Vodice, što se najbolje vidi iz relacije šibenskog kneza Orsata Giustinijana iz 1585. godine: (...). Opsežni plan kneza Orsata Giustinijana pretpostavljao je gradnju većeg zida s više kula za zaštitu dragocjenog izvora vode. Ništa od eventualnih jačih mletačkih fortifikacija u Vodicama nije se sačuvalo. Što je stvarno od planiranih fortifikacija za zaštitu izvora vode i lokalnog stanovništva bilo izgrađeno, govori nam nešto kasnija relacija šibenskog kneza Luke Falijera po povratku s dužnosti u Veneciju 1587. godine:(...).
Takvih primjera ima, a ovdje navodimo da na merlonima završnog kata kule Statileo u Segetu Donjem također nema tragova konzola za mantelet ili na tzv. ̋Veloj kuli ̋ utvrđene župne crkve Uznesenja Marijinog u Jelsi. Kako se općenito drži da je u Italiji već tijekom 16. stoljeća u upotrebi pribor za jelo pa je prestala potreba za kamenim zidnim umivaonicima u kućama, to je i dodatni argument za dataciju druge faze kule. Naime, kula je mogla biti nadograđena već u drugoj polovini ili krajem 16. stoljeća, što se također dade zaključiti iz načina na koji je kulu u Vodicama prikazao već Martin Kolunić Rota 1570. godine. U posljednjoj fazi izgradnje i adaptacije kule, nakon što je prestala fortifikacijska funkcija, Čorićev toranj pretvoren je u objekt za stanovanje. Na fasadama na više mjesta otvoreni su novi prozorski otvori i, što je vrlo znakovito, za tri nova prozorska otvora iskorištene su pozicije nekadašnjih berteski koje su izgubile obrambenu funkciju. U toj fazi vjerojatno su zatvorena velika balkonska vrata na jugoistočnoj fasadi kule i na njihovom mjestu je otvoren prozor. Kameni elementi renesansnih balkonskih vrata sačuvali su se u naknadno otvorenom prozorskom otvoru na sjeveroistočnoj fasadi točno iznad nekadašnje mašikulacije. Balkon je izgubio svoju funkciju nakon što se taj dio Vodica oko kule počeo izgrađivati. Pretvaranje kule u mirnodopski stambeni objekt, kao posljednja faza u preoblikovanju, nije se moglo dogoditi prije potpunog prestanka osmanske opasnosti tijekom 18. stoljeća. U produžetku Čorićevog tornja prema jugozapadu nalazi se ograđeno dvorište koje je vidljivo i na prvoj austrijskoj katastarskoj izmjeri iz 1825. godine. Na toj izmjeri unutar dvorišta do 1825. godine postojao je samo objekt koji se na toranj naslanja sa sjeverozapadne strane, dok su gotovo porušeni objekt u jugozapadnom kutu dvorišta i natkriveni prostor koji počinje od jugozapadnog pročelja tornja zabilježeni tek u kasnijim reambulacijama katastra nakon 1825. godine. Zidovi dvorišta naknadno su dozidani uz kulu. Dvorište ima tri ulaza, jedan na jugoistočnom zidu odmah do kule, drugi u produžetku na istom zidu i treći po sredini sjeverozapadnog zida. Karakter ulaza ne govori o njihovoj bilo kakvoj obrambenoj funkciji. Također na ogradnom zidu dvorišta, koji ima debljinu od gotovo 60 centimetara, nema tragova drvene ophodne šetnice. Bez dodatnog arheološkog i konzervatorsko-restauratorskog istraživanja teško je potvrditi je li taj zid ipak služio u obrambene svrhe. Napominjemo da je primjerice obrambeni zid Kaštilca u Kaštel Gomilici u donjem dijelu bio širok oko 60 centimetara, a u gornjem dijelu od drvenog ophoda oko 45 centimetara, što ostavlja mogućnost da se ovdje ipak radilo o obrambenom zidu. Međutim, dodatni argument koji dovodi u pitanje obrambenu funkciju dvorišnog ogradnog zida jest činjenica da svojim jugoistočnim dijelom djelomično zatvara topovski otvor do glavnih ulaznih vrata u kulu. Ostaje otvoreno pitanje kad je točno sagrađen dvorišni ogradni zid i neki od objekata u dvorištu. Naše je mišljenje da im bez dodatnih istraživanja nije moguće dokazati bilo kakvu fortifikacijsku ulogu. KONZERVATORSKA INTERVENCIJA NA KULI 80-IH GODINA PROŠLOG STOLJEĆA Konzervatorsko-restauratorski zahvat na Čorićevom tornju 80-ih godina prošlog stoljeća imao je nažalost sve elemente hipotetske rekonstrukcije u nepostojeće izvorno stanje kojem nije prethodila kvalitetna znanstvena analiza i valorizacija svih povijesnih faza gradnje i adaptacije kule. Prema sačuvanoj tehničkoj projektnoj dokumentaciji u Konzervatorskom odjelu u Splitu, planirao se na mjestu izvorne mašikulacije sagraditi balkon s balustradom iako nema nikakvih pouzdanih dokaza da je izvorni balkon išao dalje od tri konzole u središtu jugozapadnog pročelja. Na sreću, izvedene su samo replike dviju središnjih konzola i postavljene neutralne trostruke kamene konzole na mjestu nekadašnjih konzola mašikulacije. Iznad njih je montiran neprimjereni armiranobetonski balkon koji je s lakoćom moguće ukloniti. Projektom obnove trebalo se restaurirati izvorne berteske iako su se od njih sačuvale samo po dvije kamene konzole na kojima su stajale, a ostali elementi su potpuno nepoznati i ne mogu se pojmiti isključivo analogijom. Nadalje, projektom se planiralo ukloniti izvorni svod na drugom katu kule, a od prizemlja do drugog kata kule je trebalo voditi spiralno stubište koje nikako ne odgovara izvornoj situaciji. Tako bi se konzervatorsko-restauratorski zahvat pretvorio u čistu devastaciju. Međutim, dublje ulaženje u problem hipotetskih rekonstrukcija nekih naših fortifikacijskih objekata u Dalmaciji, pa tako i Čorićevog tornja u Vodicama, u drugoj polovini i krajem prošlog stoljeća zahtijeva posebnu raspravu i izlazi izvan okvira teme ovog rada ZAKLJUČNA RAZMATRANJA Čorićev toranj u središtu Vodica tipična je komunalna utvrda na tragu sličnih obrambenih objekata što ih grade dalmatinske komune uslijed povećane opasnosti od Osmanlija nakon pada Bosne 1463. godine. Kula je dio sustava fortifikacija kojim se branio šibenski distrikt sa zapadne strane. Kula ima fortifikacijska rješenja karakteristična za obrambene objekte ostalih dalmatinskih gradova s kojima ju je moguće uspoređivati. Kula najvjerojatnije nije bila sagrađena na samome moru kako je prikazano na karti Šibenika iz 1570. godine autora Martina Kolunića Rote. Osnovna namjena kule nije samo zaštita lokalnog stanovništva, već i strateškog izvora pitke vode koji je Šibenčanima bio bitan, osobito u ljetnim mjesecima. Povijesnih podataka o gradnji i adaptaciji kule relativno je malo, ali možemo pretpostaviti da se ugovor šibenskog plemića Jeronima de Saracenisa s klesarom Ivanom iz Hvara iz 1533. godine odnosi upravo na gradnju Čorićevog tornja. Početkom Kandijskog rata 1646. godine kula je odigrala ključnu ulogu u obrani Vodica od Osmanlija. Već tada kula je najvjerojatnije Čorićev toranj u Vodicama – šibenska komunalna utvrda bila podignuta na današnju visinu s kruništem, berteskama i završnim četverostrešnim krovištem, a nadogradnja i adaptacija se mogla dogoditi u istom 16. stoljeću kad i početak grad-nje. Bez dodatnih istraživanja, zasada nije moguće dokazati obrambenu funkciju ograđenog pravokutnog dvorišta koje je s jugozapada dozidano kuli. Potpuni prestanak obrambene funkcije kule povezan je sa smanjenjem osmanske opasnosti tijekom 18. stoljeća, što se najbolje vidi po probijanju brojnih novih prozorskih otvora na kuli, ali i na poništavanju berteski koje su izgubile svoju funkciju. Autor članka je dr. sc. Ivo Glavaš povjesničar umjetnosti, konzervator u Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture u Šibeniku
0 Comments
Leave a Reply. |
Stara škola
Ova rubrika posvećena je edukativnim temama. Ako imaš neku zanimljivu temu iz bilo kojeg znanstvenog polja, ako si na fakutltetu nešto slušao/la sa užitkom, napiši nam članak! |